Gradonačelnički kandidat Dr. ZDESLAV BENZON: Nedostaje određeni broj timova pedijatrijske zaštite kao i sveobuhvatnija briga za djecu s poteškoćama u razvoju

Gradonačelnički kandidat Dr. ZDESLAV BENZON: Nedostaje određeni broj timova pedijatrijske zaštite kao i sveobuhvatnija briga za djecu s poteškoćama u razvoju
D.H.

D.H.

 

 

‘Karijeru sam izabrao jer mi je medicina, uz nuklearnu fiziku, bila najzanimljivija’


-Kako biste sebe opisali kao osobu?
*Ne volim govoriti o sebi i sam sebe opisivati. Više o onom što volim raditi. Na primjer, obožavam glazbu, knjige, volim filmove, volim svoj posao i ovaj grad. Volim svoju obitelj, ženu i dvoje djece, moje prijatelje i druženja. I putovanja. Volim izlaske, kraft piva i dobra vina. I svoje prijatelje još jednom. Volim ploče, ali i mp3 i CD-ove. Posebno volim koncerte koji mi fale u ovom ludilu. I volim pomagati ljudima. I zaboravio sam reći da volim druženja s prijateljima. I stripove. Posebno frankobelgijske. I posebno Opskurne gradove. I zaboravio sam reći da su mi najvažniji glazba, knjige, SF i druženja s prijateljima. I da ovaj grad bude prijatelj svojim građanima.

-Možete li nam u par rečenica opisati svoje djetinjstvo?
*Djetinjstvo mi je bilo sretno, puno glazbe, knjiga, igre, prijatelja. Nisam bio najpopularniji klinac u razredu (jedno sam kraće vrijeme nosio očale), ali znao sam se izboriti za svoje mjesto. Uvijek. I protiv nasilnika. Nisam ustuknuo. Nisam ustajao u četiri ujutro i jeo svinjske glave, niti sam živio s 20-članom obitelji u velikoj sobi s još većom rupom u podu, pa ni u septičkom tanku (oni koji znaju da volim Monty Python shvatit će referencu). Imao sam dobre ocjene, bio među najboljima u razredu, ali nisam baš bio štreberski tip. Više sam volio igrati nogomet, premda nisam bio baš neki igrač i nisam bio prvi izbor kad bi se birale ekipe. Ali držao sam se one de Coubertinove (zapravo je to izjavio jedan američki biskup) o važnosti sudjelovanja.

-Kako se odabrali svoju profesionalnu karijeru? Kako je tekao Vaš profesionalni puta od školovanja do zaposlenja?
*Karijeru sam izabrao jer mi je medicina, uz nuklearnu fiziku, bila najzanimljivija (nuklearna fizika tad se mogla studirati u Zagrebu, ne i u Splitu, a moji nisu bili dovoljno imućni da me šalju u Zagreb, a nije im se sviđala ni ideja da budem znanstvenik ili profesor – oboje su bili srednjoškolski profesori). Tako sam završio Medicinski fakultet i nakon dvije godine rada po zamjenama, od Biograda, Hitne pomoći i ambulanti u Zagori, dobio specijaizaciju iz ginekologije. Ginekolog sam već skoro dvadeset godina. Završio sam i doktorski studij i subspecijalizaciju i pjevam u zboru liječnika.

-Kada ste se odlučili započeti baviti politikom i zašto?
*Politika me je uvijek pratila u obiteljskim druženjima kad bi stariji raspravljali o njoj. Otac je volio pričati o Hrvatskom proljeću, ljudima poput Gotovca, Budiše i nekim drugima pa sam se i ja krajem osamdesetih zainteresirao. Od malih nogu usađena mi je ideja liberalizma tako da nisam dvojio u koju ću se stranku upisati. Nisam bio pristalica jednopartijskog sustava, ni totalitarnih ideologija. Na kraju sam kao student dan nakon prvih izbora u Hrvatskoj postao članom HSLS-a.I ostao unatoč scilama i haribdama koje je ova stranka prošla i prolazi. Jer sam u duši socijal liberal (da, to postoji i nije oksimoron).

-Tko su, po Vama, najugroženije društvene skupine u Splitu?
*Za druge ugrožene skupine grad Split ima izvrsno orgnizirane volontere i udruge poput Mosta, čija je duša Đordana Barbarić dobila i nagradu Grada za životno djelo. Za starije stanovnike nedostatan je kapacitet domova za starije osobe, a za mlade obitelji stanova po pristupačnim cijenama, pa iseljavaju u Solin, Kaštela i druga okolna mjesta. Djeca u gradovima posebno pate u ovoj situaciji s koronom jer im se uskraćuje ono najosnovnije za njihov psihički i fizički razvoj. Druženja, škola uživo, izlasci, sport. Kako sam timski igrač i imam izvrsnu ekipu oko sebe onda ću se i pobrinuti da se gore navedene stvari i dogode.

-Što mislite o položaju žena u društvu i politici?
*Hrvatska je bila duboko patrijarhalna zemlja, a i danas je u svojim dijelovima patrijarhat ukorijenjen. No u gradovima situacija se mijenja. Žene dižu glas i postaju ravnopravne premda još uvijek postoje predrasude o tzv. ženskim i muškim poslovima, o njihovoj spsobnosti da rade određene poslove, da budu uspješne poduzetnice i direktorice. Osobno nikad nisam žene doživljavao drugačijima po sposobnostima od muškaraca. U medicini i nizu drugih profesija već su nas prestigle. Zato imam jednako prijatelja i kod jednog i kod drugog spola. I zato su dvije žene na mojoj listi kandidatkinje za zamjenicu gradonačelnika. Mislim da to najviše govori od svega.

-Što bi trebalo mijenjati u sustavu zdravstvene i socijalne skrbi u Splitu?
*Što se tiče organizacije zdravstvene skrbi grada Splita i Županije (to je neodvojivo jer je DZ vlasništvo županije) nedostaje određeni broj timova pedijatrijske zaštite kao i sveobuhvatnija briga za djecu s poteškoćama u razvoju. Zbog toga roditelji moraju odlaziti u Zagreb, Pulu i neke druge gradove, pa dolazi i do iseljavanja ili privremenog preseljenja obitelji, npr. s djecom s Downovim sidromom. Nema ni dječjih psihijatara. A grad bi mogao u suradnji sa Županijom i HZZO-m dijelom financirati takve specijalizacije i pobrinuti se za cjelokupnu skrb za takvu djecu (i djecu s autističnog spektra – unaprijediti postojeću poliklinu i Centar).

D.H.

Doktore, hitno!

 

 

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.