//SLUČAJ DJEVOJČICE KOJI JE ZGROZIO HRVATSKU: Krajnje je vrijeme za promjene u sustavu socijalne skrbi

SLUČAJ DJEVOJČICE KOJI JE ZGROZIO HRVATSKU: Krajnje je vrijeme za promjene u sustavu socijalne skrbi

 

 

 

-Ne, ne želim preuzeti krivnju jer kolektivna krivnja nije dobar način za rješavanje nagomilanih problema u socijalnoj skrbi-

Danas je umrla dvogodišnja djevojčica, zlostavljana i pretučena od hm… kažu „roditelja“. Može li se roditeljima nazivati netko tko je samo biološki povezan s tobom, ali ti nije dao ljubav, sigurnost, sreću, toplinu roditeljskog doma. Čitamo po portalima, kako smo svi krivi, kako smo svi zakazali. Ne, ne želim preuzeti krivnju jer kolektivna krivnja nije dobar način za rješavanje nagomilanih problema u socijalnoj skrbi. Da, svi mi plaćamo socijalne službe i ako ćemo govoriti o kolektivnoj odgovornosti tada će se odgovorni za smrt dvogodišnje djevojčice bez problema izvući bez odgovarajuće kazne.

Ovaj slučaj nas je prvo zgrozio, a nakon tužnog epiloga rastužio, ali brzo smo zaboravili „roditelja“ koji je djecu pobacao s balkona. I život je krenuo dalje, i ništa se u sustavu socijalne skrbi nije promijenilo. Kada je javnost utihnula i socijalne službe su se uljuljale i nastavile po starom.
Smatram da bi, ako ne svaki dan, bar često trebali o ovakvim slučajevima govoriti u javnosti te educirati i nas obične građane kako postupati kada uočimo bilo koji oblik zlostavljanja u obitelji. Također, trebalo bi dodatno educirati i policijske službenike koje ćemo prve nazvati i prijaviti isto.

Zanima me gdje su sada oni koji mole za život i koji su za zabranu pobačaja, a dobivaju kao udruga novac od svih nas građana da bi pokušali zabraniti ženama pravo na izbor. Uvijek sam se pitala zašto se ne pobrinu za živu i rođenu djecu koja u svojim obiteljima pate. Ako je njima normalno da 24-godišnja djevojka ima već četvero djece, mnogima možda i nije. Koga će djevojka od 24 godine ozbiljno odgajati, tješiti, pružiti mu sigurnost. Svako dijete ima svoje potrebe, strahove, veselja, bolesti, a sve to traži angažman i vrijeme. Ono što znam o ovoj djevojci „majci“ je da je i ona sama još nezrela i zaigrana kao svaka mlada osoba koja ne želi imati u svom životu teret koji nosi majčinstvo i to za čak četvero djece.

Sada bi se trebali sabrati svi na najvišim razinama države: Ministarstvo, Sabor, saborski odbori, okupiti stručnjake bez obzira na stranačku pripadnosti i prvo mijenjati, a najbolje donijeti novi Obiteljski zakon, a zatim mijenjati i Kazneni zakon.
Imaju li političari, Vlada, ministri, saborski zastupnici snage da podvuku crtu i jasno kažu tko ne poštuje sve dobre protokole ili da na terenu pitaju socijalne radnike što u protokolima nije dobro i po hitnom postupku mijenjajte loše protokole ili ćemo morati za nekoliko sati, dana ili mjeseci biti opet šokirani, tužni sličnim, istim ili još gorim nasiljem nad djecom.

Hoće li i onda smjenom ravnatelja svi problemi i propusti biti riješeni?! Smatram, da socijalna radnica koja je vodila ovaj slučaj treba biti kažnjena za svoje propuste i dok svi socijalni radnici koji rade slične ili iste propuste ne budu kažnjavani za svoje nečinjenje do tada će za njih ta djeca i te obitelji i dalje bit samo broj. Ni više, ni manje!

D. H.

Doktore, hitno!