IVANA ŠABIĆ Kandidatkinja za načelnicu Zmijavaca

 

„Nađi način, a ne izgovor“

 

Ivana Šabić, rođena je 23.10.1994. godine u Imotskom. Osnovnu školu završila je u Zmijavcima, a srednju gimnaziju dr. Mate Ujevića u Imotskom. Nakon završenog Filozofskog fakulteta, upisala je školu psihoterapije te je trenutno edukantica  smjera Transakcijske analize. Članica je udruge „Kamenjarka“ Zmijavci. Završila je program osposobljavanja za lovca i time postala jedina lovkinja u Zmijavcima. Članica je Udruge žena „Cvit u kamenu“ i Hrvatskog planinarskog društva. Završila je planinarsku školu, a kao najveće životno postignuće navodi hodočašće Camino de Santiago (put sv. Jakova) koje je hodala u listopadu 2018. godine. To je hodočašće dugo 820 kilometara, a hodala ga je 28 dana. Organizirala je humanitarnu akciju „Put milosti“ za djecu dječjeg doma „Maestral“. Održala je okrugli stol u sklopu projekta TEMPOriranje na temu „Utjecaj koronavirusa na ranjive skupine te važnost trenera i njegove uloge u popularizaciji sporta.“ Osnovala je grupu „Prijatelji prirode“ koja se bavi promicanjem ekoloških spoznaja i edukacijom djece i mladih o potrebi i načinima očuvanja okoliša. Do sada je uspješno završila projekte čišćenja Starokršćanske bazilike i arheološkog nalazišta Brižine u rodnim Zmijavcima.


-Kako biste sebe opisali kao osobu?

„Nađi način, a ne izgovor“, jedna je od mojih najdražih poslovica, koja me najbolje opisuje. Najdraže mi je definitivno kada mi netko kaže da se nešto ne može, pa mu svojim primjerom pokažem da se sve može. Nedvojbeno je jedna od mojih najupečatljivijih osobina optimistično gledanje na svijet i ljude koji me okružuju. Uz to se veže upornost koja ponekad graniči s tvrdoglavošću. Što se komunikacijskih vještina tiče, cijenim jednostavnu i direktnu komunikaciju. Uvijek sam spremna na nove izazove koje mi život priredi i koje sama sebi postavim te se uvijek veselim novim iskustvima.

-Možete li nam u par rečenica opisati svoje djetinjstvo?
Moje djetinjstvo je bilo klasično seosko djetinjstvo. Bilo je ispunjeno igrama na otvorenom, istraživanjem šume i polja, pravljenjem šatora i logora, plivanjem u rijeci Vrljici, a najviše od svega sam voljela rolanje. U mnogo čemu se razlikovalo o djetinjstva kakvo je kod današnje djece. Nas su roditelji zvali da se vratimo u kuću, dok današnju djecu treba motivirati za izlazak u prirodu.
-Kako se odabrali svoju profesionalnu karijeru? Kako je tekao Vaš profesionalni put od školovanja do zaposlenja?
Nakon što sam se susrela s filozofijom u srednjoj školi, odmah sam znala da je to put kojim želim ići. Ona na savršen način obuhvaća različite i ponekad naizgled nepovezane znanosti. Ljepota filozofije po mom mišljenju je u upravo u raznolikosti područja koje obuhvaća.
Pedagogijom sam se počela baviti prvenstveno jer sam te godine dobila prvu nećakinju, a i sama planiram jednog dana imati djecu te mi kao znanost pruža uvid u dublje razumijevanje značaja odgoja i obrazovanja.
Trenutno se zanimam za psihoterapiju i nadam se jednog dana spojiti sva tri područja.

-Kada ste se odlučili započeti baviti politikom i zašto?
Odlučila sam se baviti politikom u onom trenutku kada sam shvatila da želim biti autonomna osoba koja svjesno pristupa sebi i svijetu. Bez obzira što mnogi zaziru od politike, činjenica jest da se politika tiče svakog pojedinca i da smo za stanje u kojem se nalazimo danas svi odgovorni sa svojim vlastitim životnim izborima i potezima.
Dodatna motivacija za politiku bila je naravno i ljubav prema rodnom mjestu te uvid u neiskorišteni potencijal koji Zmijavci imaju, kao što je geografsko-strukturna raznolikost i potencijal za raznolike ljekovite biljke i kulture. Mladi ljudi poput mene sve više odlaze iz svojih rodnih krajeva i grade budućnost u drugim gradovima i zemljama. Ako ne promijenimo politiku i ne usmjerimo svoje znanje prema ljudima, prema djeci i ne pružimo priliku novim mladim snagama, budući načelnici neće imati za koga više asfaltirati cestu. Stoga pozivam da zajedno za Zmijavce krenemo graditi bolju budućnost.
-Tko su, po Vama, najugroženije društvene skupine u Zmijavcima? Djeca nemaju vrtić koji im je prijeko potreban. Taj problem vuče također majke koje se ne mogu zaposliti i biti ekonomski neovisne jer moraju čuvati djecu. S jednom plaćom obitelj teško pokriva sve troškove i mlade obitelji se najčešće odlučuju za selidbu. Demografski podaci pokazuju da je dosadašnja politika prisilila mnoge sposobne obrazovane ljude van naše zemlje, a moj tim se želi boriti protiv toga.

-Što mislite o položaju žena u društvu i politici?
Tek nakon što sam ušla u politiku, po komentarima s kojima sam se susretala, shvatila sam da moramo još jako puno raditi da bi došli do jednakosti kako u politici, tako i u svakodnevnom životu. Činjenica da sam prva žena koja se kandidirala pokazuje da je rodna ravnopravnost još uvijek samo na formalnoj razini. Stoga, svojim primjerom želim sposobnim ženama biti primjer da se zauzmu za sebe, svoja uvjerenja i svoja prava.

D.H.

Doktore, hitno!