//INTERVJU Rene Cipovec, ‘EKO PATROLA 2021’

INTERVJU Rene Cipovec, ‘EKO PATROLA 2021’

 

-U podmorju pronalazimo čak i WC školjke-

 

Čistoća mora, netaknuto i pitomo podmorje, atributi su kojima Hrvatska privlači brojne goste. No to more i podmorje ugroženiji su nego ikada. Kako projekt EKO PATROLA 2021 – štiti naše ekološko blago?

– Ronilački klub HRVI NEMO-ADRIATIC u svom programu rada ima za cilj uz ostale aktivnosti vezane za ronjenje i organizaciju ekoloških akcija – čišćenja podmorja. U suradnji s Agencijom Promocija ronjenja pokrenuli smo projekt EKO PATROLA 2021. a pod pokroviteljstvom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Moramo napomenuti kako većina hrvatskih ronilačkih klubova odrađuju ekološke akcije čišćenja podmorja tijekom cijele sezone. Organizacija jedne ekološke akcije nije mali posao, treba ishodovati rješenja lokalne uprave, odobrenja za zbrinjavanje otpada, organizirati smještaj i hranu za volontere ronioce, transport opreme, opremu itd. tako da su za svaku pohvalu i najmanja akcija koja se odradi u tom smjeru. Hrvatski Jadran godinama je služio kao odlagalište raznog otpada od auto olupina, vešmašina, stakla, plastike i automobilskih guma… u podmorju nalazimo čak i wc školjke. Mišljenja sam kako je u zadnjim godinama veća briga usmjerena na organizirana reciklažna dvorišta tako je i smanjeno zagađenje podmorja. Još ima nesavjesnih građana koji podmorje vide kao odlagalište ali veseli me da su to u manjem broju. Također, moram naglasiti kako su luke i lučice pune otpada koji se nesavjesno odlagao u minulim godinama i sada se pomalo ta slika mijenja. Otvoreno more i lokacije na kojima ronimo ima jako malo otpada na dnu koje vidimo … problem je plastična ambalaža koja se baca u more i koja valovima, strujanjima i vjetrom dolazi do dijelova obale – primjer Smeće iz Albanije koje dolazi na Mljet.

Veliki napori i edukacija potrebna je da se popravi okoliš u kojem živimo. Najveći problem je pomanjkanje ribe koja na očigled se smanjuje. Prije dvadesetak godina uronom na dubinu 20 ak metara bilo je razne ribe sada tu sliku vidimo samo u nekim reportažama nama dalekih destinacija. Što je, prema Vašem iskustvu, najveći jadranski ekološki problem?

– Čovjek. Mi smo ta vrsta koja će se sama uništiti. Nažalost, bahata smo vrsta koja ne preže ni pred kim niti od čega …. Priroda kažnjava i mislim da je njezino vrijeme nastupilo. Mi u čudu samo gledamo jake oluje, poplave, potrese, odrone, požare, pomore određenih vrsti (periske) itd … Nismo svjesni koliki smo terminatori.

Do prije desetak godina ronjenje se smatralo privilegijom isključivo vrhunskih sportaša, ljudi visoke psihičke i fizičke spreme. No, vi ste to svojim akcijama uspjeli “demistificirati”.

– Ne samo mi. Nije to naša zasluga. Mi smo s našim promotivnim projektima samo jedan mali kotačić u industriji. Ronilačka industrija ima porast oko 700 % godišnje, razvojem ronilačke opreme i standarda uvelike se populariziralo ronjenje kao aktivnost. Moram naglasiti kako je zemlja vodeni planet i samo je istraženo 2 % podmorja, više smo istražili svemirska prostranstva od vlastitog dvorišta. Budućnost je u vodi, to je Božji dar. Moramo paziti na taj važan resurs. Ako popularizacijom ronjenja krenemo izrabljivati i uništavati to podmorje ne piše nam se dobro. U svakoj edukaciji koju radimo /tečaju ronjenja/ i prvim koracima budućih ronioca naglašavamo potrebu za očuvanjem podmorja i okoliša i našim primjerom na buduće kolege onda smatram da smo odradili dobar posao. Zapitajmo se koliko popularizacija i masovnost ronjenja može dovesti do toga da zajedničkim snagama očuvamo podmorje i vrste. Moramo svi dati na očuvanju. Mi, sadašnji ronioci, a i budući kolege.

Može li se ronjenje kao turistička atrakcija ali i kao sportska rekreacija domaćeg stanovništva bolje isprofilirati?

– Ronjenje je aktivnost. Ronjenjem se bavimo kao rekreativci. Naravno, ronjenje kao turistička grana je profitabilni turistički alat . Roni se čitave godine, ronjenjem se bave imućniji gosti, (oprema koju koristimo u prosjeku košta oko 12.000,00 kuna). Ronilačke lokacije na koje ronilački centri vode turiste čuvaju se od strane centra kako bi i do godine imali atrakciju. Primjerice, ako netko iznese 4-5 amfora s dna do godine ta lokacija više ne postoji. Nažalost u ronjenju još uvijek institucije nisu ušle u materiju. Većina zakona i pravilnika ne prati pravo stanje na terenu, a krovna organizacija, Hrvatski ronilački savez je privatna prčija pojedinaca koji se za svoju korist igraju saveza. Žalosno!

Hrvatska je ronilačka velesila po pitanju sporta i sportaša, reprezentacija s najviše odličja, nekoliko svjetskih rekordera ali bez prave podrške. Mišljenja sam da trebamo više iskoristiti ronjenje kroz sport i da nam je potrebna veća promocija Jadrana upravo kroz profesionalce (svjetski prvak u podvodnoj fotografiji je Hrvat Damir Zurub). Trebamo spojiti ugodno i korisno ali kako sam rekao po mom skromnom mišljenju HRS nema kapaciteta za takve ideje.

Koliko su državne institucije svjesne važnosti onoga što Vi svojim projektom promovirate? Vani ste već prepoznati. Ušli ste i u Guinnessovu knjigu rekorda.

– Da. Naš rad prepoznali su u Turskoj, Egiptu, Albaniji. Nažalost situacija s COVID je malo usporila naše angažmane i naše projekte. Kako sam rekao Klub usko surađuje s Agencijom Promocija ronjenja koja se specijalizirala za promotivne i ekološke aktivnosti te kao tvrtka izlazi na tržište. Jedini u svijetu ronimo i radimo VR /Virtual reality/ na preko 30 metara dubine. Guinness rekorde koje smo odrađivali kroz projekte uvelike smo pomogli na promociji Jadrana i samih sportaša ( Budimir Šobat – Buda i Goran Čolak). Gdje god nam se ukaže prilika nastupamo s našim manifestacijama i tako barem malo doprinosimo popularizaciji ronilačkih aktivnosti. U šali znam napomenuti kako smo sekta.

D.H.

Doktore, hitno!