//JOSIPA MARETIĆ Nije jedina žena za ‘timunom‘ splitskog Prometa, ali je najmlađa

JOSIPA MARETIĆ Nije jedina žena za ‘timunom‘ splitskog Prometa, ali je najmlađa

 

‘Radila sam kao medicinska sestra, ali uvijek me kopkala ta vožnja!‘

 

Josipa Maretić, 28-godišnjakinja iz Dicma, završila je Zdravstvenu školu, ali život ju je odveo u potpuno drugom smjeru.

Nesuđena medicinska sestra danas je profesionalna vozačica autobusa i jedna od triju žena za upravljačima vozila gradskog prijevoznika “Prometa”, piše Slobodna Dalmacija.

– Nakon završetka srednje škole odradila sam stažiranje i radila u temeljnoj struci, ali jednostavno sam shvatila da to nije to. Nisam osjetila taj poziv i nisam se mogla zamisliti da cijeli život provedem kao medicinska sestra. Tražila sam se – ističe Josipa.

Početak turističke sezone prije pet godina za nju je značio i početak životnih promjena.

– Otac i brat imaju prijevozničku tvrtku i tada su imali taksi i autobus. Polako sam i ja počela voziti taksije i to mi je bilo super. Brat je počeo voziti autobuse, a ja bi u njih ušla samo kada bih ih čistila nakon odvoženih tura s putnicima. Tada sam znala reći svojima kako ću i ja jednog dana postati vozačica.

Iako sam tada već radila kao medicinska sestra, stalno me je kopkala ta vožnja. Cijelu zimu sam se mislila i previrala, a uvijek mi je “tuklo” ono što će ljudi reći. I zapravo, otac mi je pomogao i presjekao taj gordijski čvor. Jedan dan je došao kući i samo mi rekao: “U ponedjeljak ti počinje škola za profesionalnog vozača i dobivanje dozvole D kategorije”. U tom trenutku sam znala da je to to – prisjeća se naša sugovornica.

Kada je položila sve ispite i programe koje je trebala za stjecanje nove kvalifikacije, odmah je sjela u autobus. Koliko je kilometara od tada prošla, ni sama točno ne zna, a vozila je ture po inozemstvu, ekskurzije, izlete, ma sve što je trebalo.

Kakve su reakcije ljudi kada vide ženu za “timunom” gradskog autobusa, zanimalo nas je.

– Naši se znaju iznenaditi i prokomentirati, ali turistima to nije ništa strano, jer su se oni naviknuli na vozačice u javnom prijevozu. Sjećam se jedne zgode iz Makedonije, vraćali smo se u hotel s izleta u Ohridu. Prolazili smo kroz centar grada gdje je bila gužva, auti su bili parkirani sa svih strana, teški kaos. Policajci, kada su me vidjeli za volanom, upalili su rotaciju i očistili mi cijeli put kroz grad – sa smiješkom nam svjedoči Josipa Maretić o benefitima žena u “muškom” poslu.

Nezaobilazna tema, nažalost, su i verbalni i fizički napadi kojima su izloženi vozači autobusa, ali Josipa kaže da je toga nije strah.

– Ma, ne bojim vam se ja toga. Do sada nisam imala takvo negativno iskustvo. Znalo je prije biti nekih dobacivanja, ali treba to znati i ignorirati. Kroz jedno uho uđe, kroz drugo iziđe. Mislim da se sve može riješiti razgovorom i osmijehom – ističe Josipa.

O zaposlenju u splitskom “Prometu” već je dugo razmišljala i potajno se nadala.

– Vozeći turističke ture nikada nisam bila doma. Putovanje je znalo trajati od dva do dvanaest dana, a uz dvoje djece kod kuće to nije bilo jednostavno. Muž mi je velika podrška i kada sam izostajala, on je sve pokrivao i kako se kaže – držao četiri kantuna kuće. Željela sam pronaći posao kod kuće, raditi što volim i biti sa svojom obitelji, a o “Prometu” sam razmišljala dvije godine. Prije dva mjeseca mi se želja i ostvarila kada sam se zaposlila – dodaje naša sugovornica.

Za kolege ima samo riječi hvale, a zadovoljstvo novim poslodavcem teško skriva.

– Svi su ljubazni, korektni i veseli. Što god sam do sada pitala ili se zanimala, uvijek su mi bili na raspolaganju, objasnili i pomogli. Teško je u nekoliko riječi opisati ih, ali mislim da najbolje govori činjenica da na posao dolazim i odlazim s osmijehom – za kraj nam iskreno kaže Josipa, donosi Slobodna Dalmacija.

D.H.

Doktore, hitno!