//POMORSKO JE DOBRO Intervju: Eleonora Mandić, predsjednica Udruge Doktore, hitno!

POMORSKO JE DOBRO Intervju: Eleonora Mandić, predsjednica Udruge Doktore, hitno!

 

-Napravili smo program podučavanja mladih ljudi o važnosti očuvanja našeg mora. Akcija „Eko pogled“ podijelili smo na teoretski i praktični-

 

Opće je poznato kako je Jadransko more jedno od najljepših na svijetu. Posebno je vrijedan hrvatski dio, zbog velike razvedenosti obale, raznolike flore i faune i još uvijek – čistoće. No, sve te atribute svakodnevno ugrožavamo. Zahvajujući ljudskom nemaru, Jadransko more i njegova obala ugroženiji su nego ikada. Posljednji je trenutak da se o moru počnemo ozbiljnije brinuti. Očuvati ga za generacije koje dolaze misija je i Udruge Doktore, hitno!

Povod našeg razgovora je akcija Udruge Doktore, hitno! EKO POGLED, možete nam reći o čemu se radi?

Dugi niz godina bavim se rekreativno ronjenjem s bocama i kao članica ronilačkih klubova HRVI Nemo Adriatik i REK Solin često se odazivam na akcije čišćenja mora od Istre do Dubrovnika. Nakon nebrojeno odrađenih takvih akcija shvatite da ljudi ne poštuju naše prirodno blago naše more i podmorje. Da ne razmišljaju što ostavljaju budućim generacijama, ako sami nemaju svijest da more nije odlagalište otpada tko će mlađe naraštaje podučiti tome.
Tako smo mi u Udruzi Doktore, hitno! napravili program podučavanja mladih ljudi o važnosti očuvanja našeg mora. Akcija „Eko pogled“ podijelili smo na teoretski i praktični.
Svaki dio provodimo u manjim grupama zbog epiedimološke situacije, teoretski u učionici a praktički na moru. Uz licenciranog instruktora ronjenja Daria Rosu, svaki polaznik ima priliku zaroniti u kompletnoj ronilačkoj opremi i s bocama te se osobno uvjeriti koliko je podmorje na plažama na kojima se i sami kupaju zagađeno plastikom, staklom i limenkama. Ovdje govorimo o dubini do 2,5 metra.
Moram napomenuti da ovu akciju provodima u suradnji i uz potporu županijskog projekta POMORSKO JE DOBRO.

Ljudsko zdravlje danas više nego ikada do sada ovisi o čistoći okoliša.

Točno, svima nam je najvažnije zdravlje, pogotovo u ovo doba pandemije Corona virusa. Nažalost, svi zajedno ne brinemo dovoljno o prirodi, moru, rijekama i svemu što nas okružuju, a također je vrlo važno za naše zdravlje. Prema okolišu se ponašamo neodgovorno i kao da planet na kojem živimo možemo zamijeniti drugim, kada i kako želimo.
Ako znamo, a znamo da voda pokriva 71% Zemljine površine, od čega se 97% odnosi na morsku vodu, moramo se pobrinuti da taj resurs zaštitimo od onečišćenja. Mi smo turistička zemlja i zato trebamo zaštititi naše more od onečišćenja.
Onečišćenje mora jedan je od najvećih problema s kojima se susrećemo danas. Onečišćenje mora je u porastu. Čak 80% morskog onečišćenja dolazi s kopna. Moramo svi zajedno shvatiti da more nije odlagalište otpada, jer otpad koji odložimo ili ispustimo u more vrati nam se kao bumerang. Vrati nam se u naše kućanstvo, na naš stol, kroz ribu i plodove mora koje jedemo, a ujedno jedemo i mikro plastiku. Plastični otpad ne nestaje, nego se razgrađuje u obliku mikro plastike koju i najmanji organizam konzumira kao hranu.

– Rođena ste Osječanka. U rat ste se dragovoljno uključili kao maloljetnica. Odakle ljubav prema moru, jedrenju, ronjenju?

Rođena sam Osječanka, ali u Splitu živim već 23 godine, skoro pola života živim na moru, uz more i za more. Vjerujem, da ljudi izvan Slavonije ne znaju da u slavonskim gradovima ima vrlo aktivnih ronilačkih klubova. Kada ste stalno okruženi zaljubljenicima u podmorje i rojenje, na dosta lokacija odlazi se brodovima i jedrilicama, od tu željela da se okušam u upravljanju brodica i jedrilica. Na početku sam imala krasnog učitelja barba Mirka, nažalost pokojnog, koji je imao puno strpljenja da me uputi u tajne jedrenja i s njim sam odradila prve regate. Naravno da nismo postizali zavidne plasmane, ali smo uvijek dobili plaketu kao posada koja jedri s najstarijim članom na regati.
Kao ratna veteranka, smatram da se nakon rata, domoljublje iskazuje društveno odgovornim ponašanjem prema zemlji za koju smo se borili. Moj primarni cilj je kroz projekt „Eko pogled“ Udruge Doktore, hitno! i kroz projekt Pomorsko je dobro senzibilizirati građane o očuvanju okoliša i odlaganja otpada na za to predviđena mjesta.


– Koliko je ronjenje zahtjevno? Je li potrebna posebna fizička i psihička sprema? Što biste preporučili ljudima koji su odlučili početi roniti?

Čari ronjenja su mnoge, od užitka bestežinskog stanja do bogatstva i ljepote podvodnog života koja me nikada ne prestaje fascinirati. Rekreacijsko ronjenje s bocama posljednjih se godina prilično populariziralo i postalo dostupno masama, sa sobom donosi i određene opasnosti, posebice ako se ne pridržavamo pravila koja mogu značiti život. Prvo i osnovno pravilo ronjenja s bocama glasi: „Nikada ne roni sam, uvijek u paru“. Nadalje, prije svakog ronjenja moraš biti siguran u svoje zdravlje i osjećati se dobro fizički i psihički.
Svima koji žele početi roniti s bocama prvo bi preporučila da upišu tečaj ili školu ronjenja, jer roniti bez odgovarajućeg znanja stečenog od kvalificiranog instruktora, i bez ronilačkog partnera opasno je po život. Sigurnim ronjenjem čuvate i unapređujete svoje zdravlje sve do duboke starosti jer krajnje dobne granice za ronjenje nema.

– Može li se popularizacijom ronjenja, koja podrazumijeva zaštitu i konzervaciju podmorja umjesto pljačke i devastacije koju svakodnevno gledamo, pomoći očuvanju podmorske flore i faune ali i pomorskog dobra?

U Jadranu se krije oko tri tisuće nestalih brodova, a samo za mali broj njih se zna gdje su. Oko stotinjak tisuća turista godišnje dolazi na našu obalu zaroniti.
Smatram da turistička ponuda podmorskog blaga nije dovoljno iskorištena kao i naša svijest o tome da se to pomorsko blago mora sačuvati od devastacije i ostaviti novim generacijama da uživaju u tim prizorima. Samo mi, kao društvo, ronilački klubovi, a ponajviše državne institucije trebale bi poraditi na zaštiti toga blaga,a oni koji organiziraju zarone na potonule olupine trebaju biti u obvezi prije svakog zarona upozoriti ronioce turiste, a i sve ostale da s tih lokacija ne smiju uzimati „suvenire“, već samo s olupina ponesite svoje podvodne fotografije.

D.H.

Doktore, hitno!