Tonka Alujević: NE DIRAJTE MOJA ŽALA

Tonka Alujević: NE DIRAJTE MOJA ŽALA
D.H.

D.H.

 

 

‘Došli smo do toga da nan oni koji znaju prominit dva lancuna i pofrigat dva jaja diktiraju razvoj regije’

 

Skoro svi moji tekstovi, putopisi, dokumentarci, projekti i umjetnička djela posvećeni su na neki način moru bilo da se bavin sa našin malin moren izdvojeno ili u kontekstu velikih mora. Iskustvo oceanskih i mediteranskih jedrenja, iskrcavanje na razna svjetska otočja, pokazalo mi je sve prednosti i mane jadranskih obala. Ako je nešto privilegija i posebnost onda je ona u raznolikosti naših otoka. Jedan je šumovit, drugi gol, jedan ima zmiju otrovnicu, drugi nema, neki su pastirski drugi plemićki, ima vulkanskih, salbunastih, oblih, oštrih, pitomih, divljih, visokih, niskih… Svi su mi dobro poznati, do zadnje hridi, osim Jabuke i Suska.

Iz mnoštva avantura izdvojila bi jednu koja se dogodila u ratno vrime kad san za rođendan dobila kajak. I to ne za more, nego onaj teže upravljiv, za divlje vode. Pomalo, u nekih devet dana oplovila san moj otok Hvar. Nosila san vojnu kartu, nešto novaca koji mi nije ni triba, dva kupaća kostima, veliki šešir na koji me se sušija jedan friško oprani pareo dok je drugi bija spreman ako izađen među jude. Zašto ovo govorin? Zato jer su u tih devet dana dogodilo da su me zvali na kafu, na obid, govorili da ostanen spavat u njih i nikad me, kad bi se na neko žalo iskrcala, nisu potirali, izvikali se ili me udrili ka šta će mi se to dogodit prvi put u životu ovoga lita na Drveniku Velome, kad su moju prijateljicu Manju Rokov i mene napale Čehinje i izvriđa ”vlasnik” ”privatne plaže”.

Puno su se stvari prominile, puno se toga privatiziralo, prodalo, prostituiralo pa i oni koji dolaze na naša žala sve su manje gosti a sve više teroristi koji domaći svit maltetiraju na različite načine i čine nered. Ne možeš glisirat, nabit muziku i sušit svoje mudante di ti padne napamet. Koji put su uvjeti na moru takvi da nemoš birat di se vezat brodon, zato mul i ne može bit privatan ali ako se nalazi ispod nečije kuće red se javit i odnit npr. bocu vina. To su nepisana stara pravila koja se em ne znaju em više ne poštuju.

Došli smo do toga da nan oni koji znaju prominit dva lancuna i pofrigat dva jaja diktiraju razvoj regije. Turizam minja mentalitet na gore, reka je odavna akademik Ivan Supek i triba ga držat itekako pod kontrolon.
Drago mi je da je slučaj Drvenik diga i buru i jugo i šta se rebatajica sa jedne male divlje plaže proširila od Savudrije do Boke. Konačno se boju bit bahati i gramzljivi i uvatila ih je prpa. Ukidaju se koncesije, pišu se kazne, judi prijavljuju, ne daju na svoje, bune se, pišu mi…

I zato sadimo stabla, čuvajmo izvore, beštijice i sva naša žala!

Tonka Alujević

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.