TONKA ALUJEVIĆ, novinarka, spisateljica, aktivistica

TONKA ALUJEVIĆ, novinarka, spisateljica, aktivistica
D.H.

D.H.

Mi smo postali poligon psihopatskoga ponašanja di je skroz normalno radit sve ono šta ne bi niti jedna nenormalna zvir napravila

Rekli ste da smo došli do toga da ‘onaj koji zna prominit lancun i pofrigat dva jaja kreira budućnost regije’. Može li turizam opstati “u suživotu” s lokalnim stanovništvom, njihovim pravima i interesima?

– Odavna su nan Španjolci pokazali šta se u turizmu ne smi radit i mi kopiramo točno to. Oni su najprije svoje domicilno, ribarsko stanovništvo priselili u brdo kako bi se neometano mogli bavit prostitucijon svojih resursa. Ono sve šta tamo možete vidit nije Španjolska nego Bavarska, npr. Na Balearima imaju dvojezične novine, kvalitete nema ni u čemu, samo mi se pari da su ipak malo manje pohlepni od nas. Meni se čini da tzv. suživota ne bi ni smilo bit. Mi bi tribali bit čisti, kulturni, obrazovani svih 12 miseci u godini, radi sebe a ne radi turista. A turisti su onda oni koji se uklapaju u naš način života, naše običaje itd.

Postoji još jedna stvar; u vriću od 5 kili ne možete stavit 500 kila nečega, prema tome, opterećenje naše regije na kojoj dijelom parazitira državna privreda triba bi prestat bit običaj. Zašto? Zato jer za bit iznajmljivač ne triba neka izvanserijska pamet, sigurno je lakše nego završit medicinu ili konzervatorij za violinu, tako da mladi biraju siguran put, zanemaruju svoje talente i sklonosti pa tako nove generacije ostaju na tržištu u drugoj ligi šta se tiče znanja. Fali nan ponosa, od uslužnih postajemo sluge, galijoti i posli nekoga vrimena nema nas…

Zaštita pomorskog dobra, na način da u njemu pravo uživanja imaju svi građani, podignuta je na višu razinu i konačno došla u središte javne pozornosti nakon što ste Vi osobno doživjeli neugodnost. Hoće li ta bitka ostati na ‘gerilskim okršajima’ građana ili će se konačno netko pobrinuti da se zakon počne poštivati?

– Gerila je izvrsna jer se očigledno radi o podizanju razine svijesti. Zakon je samo kartušina. Po zakonu možda nan je dozvoljen lov na roza leptire ali nas ne zanimaju leptiri. Malo kad se u javnome prostoru, u raspravama, komentarima dogodilo da svi daju nečemu bezrezervnu podršku, koju smo Manja Rokov i ja u slučaju Drvenik dobili, od svih, od malih, velikih, livih, desnih, partizana, ustaša….Nama generalno fali jasnih stavova, jasnoga Da i glasnoga Ne. A ne stalno pritakanje iz šupljega u prazno i iscrpljivanje u nebitnostima.

Vratimo se malo na ‘održivi turizam’. Svima su puna usta te fraze, no Vi osobno imate drugačija iskustva. Već se dulje borite za svoja prava koja Vam ugrožena jedna hotelska tvrtka. Možete li nam približiti i taj problem s kojim se mnogi Dalmatinci također susreću?

– Ovde se radi o elementarnoj pristojnosti. Stari hotel Palace koji je nesumnjivo ima spektakularniju klijentelu i kulturnije goste, nikad nije nama susidima upada u privatnost, remetija mir sa nesnosnin decibelima. A onda je doša novi vlasnik i kompletno postrojenje, čilere, ventilacijski sustav locira na deset metri od naših glava. Tri se godine natežemo iako je rješenje jednostavno, naročito za hotel od 5 zvizda. Buka je opasna za zdravlje i kad se prođe centrima naših gradova i gradića uz more, svugdi je ista kakofonična slika. I morate znat, da je za to šta neki od nas nemaju svoj mir, neko dobro nagrađen. I da tako ustvari izgleda školski primjer nacionalne izdaje.

Postoje li još neki problemi vezani za more, pomorstvo, turizam i ekologiju, a koji nisu uspjeli stići u fokus javnosti?

– Mislin da je jedan od zanemarenih pojmova, rič vezana za litnju verziju naše regije a zove se ”opuštanje”. Važno je da nan se gosti, turisti opuste. Na moru, brodu, gradu, prirodi, za stolon, na cesti… To opuštanje je ustvari jedno veliko divljaštvo i primitivizam. Mi smo postali poligon psihopatskoga ponašanja di je skroz normalno radit sve ono šta ne bi niti jedna nenormalna zvir napravila. Naravno sve to turistima dozvoljavamo, ne iz jubavi, nego radi profita. Tako postajemo gramzljivi, pa još gladniji, pa još i još, nezasitni i na kraju bolno dosadni.

D.H.
Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.